Sjetila se ja da postoji i ovaj moj blog.. Malo me odvukle druge stvari, bila ludnica od semestra, pa J. pa sve..

Sva sam luda i nezadovoljna. Cas se to manifestira da imam gomilu energije (negativne) a cas da bi sjela na pod i cvilila. Nista nije kako treba. Ni faks, ni ljubav ni nista.

Meni treba izlazak. Da se sredim, drmnem par pelina i plesem do jutra. Al ne, ja imam kolokvij sutra. I ne ucim. A preksutra cu plakati jer su rezultati losi. Sama sam sebi jadna i bzvz.

Totalno sam zanemarila taj svoj blog, ne znam sto mi je. :)

Evo, zavrsila sva putovanja ovog ljeta, malo na more, malo van Hrvatske i sad mi iduceg tjedna pocinje faks a vec ovaj tjedan imam nekih obaveza. Nemam uopce osjecaj da mi je ljeto zavrsilo. Valjda zato sto ove godine nisam izlazila na jesenske rokove pa nije bilo tog prijelaznog ispitnog razdoblja.

S J.-om je sve super. Zbilja. Mogla bih sad izmisljati probleme gdje ih nema, ali objektivno je stvarno odlicno i uvijek nam je lijepo skupa.
Jedino sto me katkad muci je to sto nema straha da ce to prestati. Znam da zvuci glupo ali koliko god uzivala i sve, nekad mi se cini da bi to sve moglo sutra nestati i da bi se moj zivot dalje nastavio i da bi sve bilo super. A to je nekako neprirodan osjecaj. Nekako, nije to ona ljubav na koju sam navikla, ona od koje ne mozes disati i koja te preplavljuje. Pa ponekad samu sebe mucim pitanjima dal se zavaravam i sto je to zapravo sto imam s J.-om. I onda opet odlucim ne razmisljati i uzivati dalje sve dok traje..

Puno vas pozdravljam! :))

Evo, bila ja opet na moru pa se vratila i sad cu neko vrijeme zujati po Zagrebu. Neka tjeskoba me hvata pa sam odlucila malo pisati, mozda mi neke stvari sjednu na mjesto, tko zna.
Na moru bilo super, bila sam s frendicom i iako mi je falio J. bas smo se nekak super provele i gustala sam u tom nasem druzenju i lutanju naokolo i osjecaju slobode. Sad sam opet u Zg, ocekivanja su se vratila, mama bi doma jedno npr da joj pomazem oko nekih stvari i da sam vise doma jer se sprema u neko preuredjenje stana pa joj treba pomoc, J. bi drugo tj da sam stalno s njim i vec je isplaniro da dodjem kod njega na par dana dok su mu starci na putu. A ja ne znam kak to uskladit i, sto je jos gore, od cijele te zbrke vise jasno ni ne vidim sto zapravo zelim. Ako znate filing kad idete kroz zivot ko robot bez da uzivate u onome u cemu bi trebali. Dodje mi da bjezim, da se maknem od svega, da me svi puste na miru, da budem sama malo.
Al pretpostavljam da trebam ostati tu gdje jesam i stvoriti neki sklad.. Pricati s mamom, pa i s njim mozda iako ne znam sto bih rekla. Kako drugima objasnit osjecaje koje ni sami sebi ne znate objasnit?
Sva sam u komi i mrzim bit u komi zbog tako jadnih razloga!

Saljem puse svima, krecem citat vase postove koje sam propustila. :)

Vratila sam se jos prije tjedan i pol ali nikako da sjednem i napisem nesto suvislo. Razlog je jednostavan, a znali su ga pisci i prije nego sam se ja rodila ili bila u planu-kad si sretan, nemas potrebu pisati.. Pa da podijelim to s vama. :) Ja sam vam vrlo, vrlo iznimno sretna i zaljubljena i kazu ljudi da cvatem i da se to vidi sa 20km udaljenosti. :))

Jos prije mora sam u cijeloj zbrci koja mi je vladala u glavi odlucila da ipak zelim biti s onim frendom, kojeg cu zvati J. Nakon sto smo se ljubili ono jednom vani i nakon sto sam ja nakon toga pobjegla od njega ko luda, nakon sto sam pitala frendicu koja je bila s njim jos davno u srednjoj dal ima ista protiv itd itd, odlucila sam se da je to ono sto zelim. Ne mogu bas reci da sam bila sigurna niti da me nije bilo strah, ali to mora biti. Valjda kad se prestanete bojati sto ce biti onda to znaci da vam vise nije stalo.

I tako smo bili skupa 4 savrsena dana prije nego sam ja otputovala na more (btw bilo je super i ful sam se odmorila i odlicno provela) i sve i dalje ide bas kako treba. A ja sam sve ludja i ludja za njim. I sokirana da netko moze tako paziti na mene i biti tako dobar i brizan i sve... Pa se pitam kako mi je trebalo toliko dugo da shvatim da kreteni za kojima sam dosad patila uopce ne zasluzuju pozornost i da nije vazno uopce zasto je netko grozan prema meni. Isprike uvijek mozes naci.

Toliko za sada od mene, pusa svima! :)

U cetvrtak idem na more!!! :))))

Istina, nece me biti svega tjedan dana pa necete ne primjetiti da sam otisla ali svejedno. Nek se zna da uskoro putujem i da se bas veselim!

Ugl, sad sam sva u pripremama i stalno mi padaju na pamet nove stvari koje jos trebam obaviti ali nema veze, bitno da me puca pozitiva pa se onda sve moze. :)

Inace, da, ima nekih novosti ali o tome vise kad se vratim. Samo cu reci da nemaju veze s plavookim, slobodno odahnite... :)

Pusa!

Nocas sam te opet sanjala
Plavo oko na mom jastuku me ljubilo
Tvoje usne su me njezno ispratile u san
Jutro u praznom krevetu me iznova ubilo

Jos sam jednom cvrsto zazmirila
Pokusala prizvati vec izbljedjele obrise srece
A onda udahnula tesko, krenula u stvarnost
Podsjecajuci se da se ti dani vratiti nece

Nocas sam te opet sanjala
I kroz dan tisucu puta pozeljela da si tu
Zabranila si da zelim pa onda jos jace zeljela
Zabranila si da zelim al zabrane ne vrijede u snu

U medjuvremenu me drugi ljubio
Pun osjecaja, njezan, spreman na davanje
Drag mi je al uz sve sto mi nudi
U sebi tiho ceznem za tvojim 'nista' i jos manje

Evo ozdravila sam.. Recimo. :)

Jucer sam isla s ispita i pokisla do koze, mama je poludila doma. A ja sva super volje jer je ispit dobro prosao i jer mi je bas nekak bio gust taj pljusak. Svi oko mene jurili pod neki zaklon a stvarno nije imalo smisla jer si u sekundi bio sav mokar. Pa sam se lijepo flegma prosetala do doma..

Navecer bila vani, sad sam se bas probudila pa se razvlacim po stanu i spremam nesto malo uciti jos. Trebam jos taj jedan ispit odvalit i onda mogu pocet mislit na odmor i more.

Danas imam voznju, ne znam jesam li spominjala da idem u auto-skolu. Imam jos par sati ali mi se zbilja nekako neda, i to mi je sve postalo uzasna gnjavaza. A kad sam krenula mi je voznja bila bas ono gust, ne znam sto se dogodilo u medjuvremenu. Instruktor stalno sizi i zivcira me poprilicno, da ne spominjem sve gluposti na poligonu koje su sad smislili da se moraju polagati. Katastrofa!
Mislim da previse razmisljam o tome i previse se nerviram, ali tu nema pomoci.. Zavrsit ce i to jednom. :)

Sto jos? Ne znam.. Nije mi dosadno, ali opet. Nemam nikoga trenutno. Nikoga na koga mogu misliti cijele dane, to mi fali uzasno. I fali mi ljubavi i zagrljaja i lijepih rijeci i poruka. Malo je licemjerno nakon svega ove godine ali eto. Zato je tu blog da napisem ono zbog cega bi me drugi mozda osudjivali. :)

Pusa svima!

Tvrdoglava kakva jesam, zakljucila sam da ove vanjske temperature ne mogu mene nadmasit pa sam lijepo ja zakurila na 38, prekrasno..
Da, da, bolesna sam, preznojavam se vise nego svi vi zajedno i jos uz to drhturim povremeno, kasljem, smrcam, kisem i nemam energije ni za odhodati 2m po casu vode. Sad sam upravo popila dozu droga pa da se tu malo nacvilim a onda cu se odmarati dalje...

U medjuvremenu bas i nema previse novosti. Dala sam uvjet za cetvrtu godinu i sad imam jos 2 ispita. Radim planove za ljeto, ali izgleda da ih nece biti bas previse iako tko zna.

Samo da ozdravim sto prije pa da mogu van i da mogu odvalit te ispite tako da ne moram ni primirisat na faks u 9-om mjesecu.

Saljem vam svima puse, valjda vas necu zaraziti... :)

Ajde da malo za promjenu 'postam' malo pozitive! :))

Odvalila sam neke ispite, skoro pa je uvjet u dzepu, isplanirala odlazak na more za nesto manje od mjesec dana, danas idem van s frendicama... Mrak!!!

Jutros sam bila u kratkom shopingu pa kupila novi top i nausnice. A inace sam se prije par dana pofarbala u crno i ispeglala kosu. Tako da.. Luda samo malo i ne znam sto se to sad tu tocno manifestira ali nije vazno, jel da? :) Pukla me neka potreba da se sredim, plesem, tulumarim, treba mi akcije i to neke koja nije toliko emotivno iscrpljujuca kao sve ovo u zadnje vrijeme.. Samo da jos pospremim te ocjene u indeks i onda mogu i sluzbeno krenuti u ljeto!


Slusa se Joan Jett..

I don't give a damn 'bout my reputation
You're living in the past it's a new generation
A girl can do what she wants to do and that's
What I'm gonna do
An' I don't give a damn ' bout my bad reputation

Oh no not me

An' I don't give a damn 'bout my reputation
Never said I wanted to improve my station
An' I'm only doin' good
When I'm havin' fun
An' I don't have to please no one
An' I don't give a damn
'Bout my bad reputation

Oh no, not me
Oh no, not me

I don't give a damn
'Bout my reputation
I've never been afraid of any deviation
An' I don't really care
If ya think I'm strange
I ain't gonna change
An' I'm never gonna care
'Bout my bad reputation

Oh no, not me
Oh no, not me

Pedal boys!

An' I don't give a damn
'Bout my reputation
The world's in trouble
There's no communication
An' everyone can say
What they want to say
It never gets better anyway
So why should I care
'Bout a bad reputation anyway
Oh no, not me
Oh no, not me

I don't give a damn 'bout my bad reputation
You're living in the past
It's a new generation
An' I only feel good
When I got no pain
An' that's how I'm gonna stay
An' I don't give a damn
'Bout my bad reputation

Oh no, not me
Oh no, not
Not me, not me

Ova 4 dana bez faksa su se otegnula unedogled. Imam kolokvije u pon i uto, nisam bas ucila i logicno bi bilo da prizeljkujem jos vremena da se pripremim kako treba. Ali ja zelim povratak medju ljude, u neku aktivnu rutinu u kojoj cu moci razmisljati o 1000 stvari i osjecati se zaokupljenom necim bitnim tako da se ne moram suociti sa svime sto trenutno kuha u meni.

U srijedu sam bila vani s onim frendom iz srednje.. Prvo da pojasnim da sam, nakon one cijele situacije kad smo se skoro poljubili, razgovarala s frendicom koja je bila s njim u srednoj i dobila njen blagoslov. Za svaki slucaj. I onda sam to prevrtala u sebi..
I u srijedu je to ispalo slucajno, spontano. On je imao kartu viska za koncert tj u zadnji tren je izvisio da nema s kim ici , a ja sam bila s njim i ekipom i gledala tekmu i htjela na taj koncert. I tako smo bili na koncertu, plesali, ljubili se, bilo je prekrasno…Nisam to planirala, ali sam cijelu vecer znala kuda sve ide i bila sam sretna.

Jucer sam prekinula. Ako je to uopce bila kao veza, od 1 i pol dan. Pricali smo i on je shvatio. Barem tako mislim i barem je tako rekao.
Sumnjam zapravo da itko shvaca, mozda cak ni ja ne kuzim sto se to dogadja u mojoj glavi i srcu. Htjela sam biti s njim, htjela sam to sve i znala sam sto radim svake sekunde, bila sam sigurna. I onda sam se jutro poslije (cetvrtak) probudila i kao da sam dobila napadaj tjeskobe. Bila sam izvan sebe, sve u meni je vristalo da ja to ne mogu, kao da sam u kavezu i ne mogu van, srce mi je lupalo 100 na sat, i tako sve do jucer (petak) kad sam mu rekla da ja to ne mogu i da cemo biti samo prijatelji. Sad sam smirena, ali zapravo i u komi. Imam fobiju od veza… Luda sam..

I ne pitajte dal ga volim jer ne znam.. Tj znam ali toliko je vrsta ljubavi, kako uopce znati koja je ona prava?